|
|
| travanj, 2010 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Nemam ideje za postove... 
ali eto da blog nebi bio prazan... 
Ej, evo čista dosada me podsjetila da imam blog, u koji nisam pisala od prošle godine 
, već sam zaboravila koje sve funkcije ima, a iskreno, imam osiječaj da sam to već prerasla... hahaha (moš mislit 
). Uglavnom, sad ću valjda malo češće dolazit na svoj dobri stari blog, da uhvatim korak sa svima vama... svakakve zgode i nezgode su mi se desile od prošlog pisamja, ali kada bi to sve htjela napisat mislim da bi mi trebalo nekih mjesec dana, stoga, bolje ne... o svemu tome nekom drugom prilikom... 
pozzy & kissy... 
Podrav ljudi, ovaj put me fakat dugo nije bilo, al imala sam nekih malih problema sa internetom, nadam se da je sad to sve sređeno pa da mogu nastavit svoje staro pisanje postova... Ne znam dal ima šta novog kod vas, morat ću vas posjetit da vidim šta se događa, iskreno se nadam da nisam puno propustila kako nebi bila u prevelikom zaostatku, hehe... Kod mene je i dalje sve po starom, neučim, markiram, dragi i ja smo još uvijek zajedno... i tak to... ajd javim se kad budem imala nešt pametno za napisat (ako to bude moguće 
)... Pussa 
Ovak, iskreno, došla sam napisat post, a da zapravo uopće nemm pojma o ćemu da pišem, neznam dali se to i vama kad dogodi... To je jedan od razloga zašto je toliko dugo i prošlo od posljednjeg posta. Ništa se baš nije promjenilo od tad, jedino što sam poćela dobivat ocijene ( koje nisu toliko loše za poćetak )... Još uvijek se trudim provodit slobodno vrijeme kod dragog, opet je poćela sezona vatrogasaca, tako da opet obavljam i neke stvari sa njima... i tako, sve u svemu nije mi dosadno... ajde pusa...
Pa zdravo ljudi. šta ima, evo i mene malo na blogu, nije me dugo bilo, a šta da radim kad sam pre zauzeta ženska ( škola, dečko, prijatelji, pas... ) Znate ljudi, kako se meni nejde u školu ( nadam se da nisam jedina) , još pogotovo što se svako jutro budim u pola sedam i to po ovakvom nikakvom vremenu, to mi se strašno neda...al sva sreća još imam samo dvije godine ( " samo" ) dvije sam riješila,znaći da sam na pola puta, hehe... Neznam iskreno šta da više pišem, nemam uopće nikakve inspiracije... to je vjerojatno zbog vremena, neznam... ajde pussa Pa nisam imala vremena jednostavno napisati blog... ( događa se) ....
Opet su došli oni dani kad se sa svima svađam, kak mrzim to (PMS) ... Inaće se nevolim svađat ni povisivat ton, jednostavno nisam takva osoba, ali kad su ovi dani sve mi smeta. Evo šta se dogodilo baš danas, frend i ja idemo u isto mijesto na praxu, ali čovijek se ošišo na nulericu i sad su mu šefovi zabranili da dolazi sve dok mu kosa ne poraste, i naravno sve nas je zajebo time, jer smo imali određeno da radimo jedan ujtro a jedan popodne svaki dan... i sad sam ja ta koja ispašta jer dolazim na praxu kad se šefovima sprdne i ostajem toliko koliko oni hoće... da bi ja sad ostala posrana sa njegove strane (a još mu izlazim u susret) da kak ja to neradim opet u subotu popodne i nek idem u kurac, a cijeli jebeni tjedan sam popodne i to me sjebe jer nestignem ništ obavit, i sad bi trebala i u subotu, pa kak da ne... jednostavno ne znam šta da radim, jer mi se neda svađat sa njime... uffff....
( isprićavam se na mogućim psovkama)...
Ljudi moji subota je i meni se ide nekud u grad, oću ić pit, nisam se pošteno napila već toliko dugo da se ni nesjećam tog zadnjeg puta... Al eto navodno ćemo se svi skupit tu kod dragog u kući ( nema mu staraca, na moru su, pa je partijana ) i onda bi kao svi zajedno trebali otić do grada, al iskreno sumnjam u to jer znam kakvi su oni, kad se negdje utabore nejde im se više nikud, i toga me najviše strah... a niš eto samo ću se nadat da ću ih uspijet istjerat iz kuće... hehe... Pusek....
Molve su vam inaće nama poput Jaruna, samo što se ne plaća ulaz i tamo se svi znaju.... Kako smo se dogovarali za taj vikend već tjednima prije, napokon smo odlućili otići na Molve...ali smo u zadnji ćas uspijeli složiti ekipu. Išlo je nas 4 moj dragi, njegov bratić, frend, i ja ( blažena među dećkima A trbali ste tek vidjet sušenje veša Ali sve u svemu bilo je super, najbolje proveden vikend do sad... Pozz... nadam se da vam nije bilo dosadno ćitat to dugo štivo... pusa ). Ćim smo stigli dragi je naložio vatru, a dećki su postavili šatore, dok ja za to vrijeme nisam znala kud bi sa sobom. I tak smo mi spekli roštilj,natovarili se, i u vodu ( ja se nisam mogla kupat, radi ženskih razloga), a pošto je to bilo noćno kupanje društvance se pobacalo u vodu goli ko od majke rođeni... umrla sam od smijeha... poslje smo još malo pili i zajebavali se do nekih 1h i pokupili u šatore. I tako se mi probudismo ujutro ( tj. već je bilo podne kad smo se probudili) , sad je trebalo smislit kak skuhat kavu, koje su to muke bile, oni su sat vremena zakuhavali tu jebenu vodu, e popizdila sam, al ajd uspijeli su. Onda nam se prohtje da se odemo prošetat, našli smo neku jamu sa mokrim blatom i pijeskom tam su se bacali ko idioti i na kraju im padne napamet da se namuljaju cijeli njime i plaše djecu po plaži... Evo slike:
- svu robu, posteljinu, deke, gaće, ćarape, tenisice, sve su povješali na sve moguće špage oko šatora, e to je izgledalo pre strašno, sve me sram bilo zadržavat se u blizini...
Pozdrav ljudi... evo, kod dragog sam upravo, a nemogu zaspat, on spava već odavno jer je danas imao vrlo naporan radni dan, pa ga razumijem, jer i ja radim, ali ne toliko fizićki posao kao on... pa evo pošto mi je dosadno sjetila sam se da bi mogla napisati post. Baš sam neko vrijeme prije negoli sam sijela pred komp sjela pokraj prozora i gledala nebo, i pokušavala ne razmišljati o nićemu, isplatilo se, jer sam već nekoliko dana opterećena svakakvim glupostima... i nekad mi dobro dođe da se totalno iskljućim... Znate ono kad vas pitaju kad navršite neku godinu : " I kako se sad osjećaš? " mrzim to pitanje, kakvo je to glupo pitanje, samo me potakne na raznišljanje da postajem odrasla osoba, da dolaze veče odgovornosti dolazi onaj stupanj kada ti svi poćinju govorit : " Ponašaj se u skladu sa svojim godinama, nebudi djetinjasta! " i slićno, to me ubija, zašto moramo odrasti i postati zreli ljudi...
Evo ljudi, juće je bila subota, slavila sam rođendan, bilo nas je negdje oko10 komada ljudi Dolje ću vam stavit slike, i mislim da će vam one reć više nego rijeći, dobro ajd možd ja još nešt napišem uz koju sliku i to... aj.... Evo za poćetak, ovo je tigar kojeg sam dobila od dragog za poklon i vrlo se ponosim njime Ovdje ja i Glibica nazdravljamo... Moja Iva i ja... Ovdje su se dragi i frend rasplesali... Društvance u oblaku dima (baš mi je fascinantna ta slika... Eto to su samo neke slike koje sam izabrala... šaljem vam jednu veeeliku pusu..... 
, otprilike, ludnica je bila, svi smo pili ko luđaci, plesali, pjevali, poljevali... ma bila je zakonica.....
Dragi moji blogeri, evo prije 17. godina negdje oko 23. 30 sati sam ja došla na svijet, danas mi je rođendan. Na taj isti dan su također rođene moja sestrićna i tetka. Neznam šta dam vam napišem više, to bi otprilike bilo to. Pošto tek u subotu slavim pa ću vam tek onda moć isprićat kak je bilo, šta sam dobila i slićno... Pusssa... pozzz....
Pozdrav svima... evo provodim već nekoliko dana kod dećka... pa da vam se pohvalim Evo nekih njegovih slikica Kao što se vidi, na ovoj slici drži cigaru, slika mi je super... Pozzz... pussssa.... , nas dva smo dobili malu bebu, nemojte se uplašit, ne pravu, već samo bebu pekinezera... da ga samo vidite kako je pre meden, ko mala štruca je... onako smeđkaste boje sa bjelim capicama je i prilićno čupav, ma pre slatko malo biće, obožavamo ga! Samo što je prilićno zahtjrvan, imamo brgu na njega ko na malo djete.......
Danas je još jedan dosadan dan...Opet se dugo nisam javljala, znam... evo u posljednje vrijeme je sve ok... bar mislim. Jedino što još neznam dali uopće ovo ljeto idem na more ili ne, najradije bi sama išla, kad niko ništa nezna, svi nešt zavlaće, ma gluposti. Više neznam šta da kažem, nikome ništa nepaše, ovaj nemože tad, ovaj neželi ić sa ovim, onda ovaj ne želi ić ovdje, ma.... za popizdit. A ništ, nadam se da će ispast bar neš dobro...ajde pusaa
Pita cura dećka: "Jesi li zaljubljen u mene?" - on odgovori: " NE!" Pita cura dećka: " Jel misliš da sam ljepa?" - on odgovori: "NE!" Pita cura dećka: "Dali bi plakao da odem iz tvoga života?" - on odgovori "NE!" Ona se tužna okrene i odlući otići od njega, on je na to zagrli i kaže joj: "Ja nisam zaljubljen u tebe, ja te volim. Ja mislim da nisi ljepa, nego prekrasna. Nebi plakao da odeš od mene, nego bi umro. Ti nisi u mom srcu, nego ti jesi moje srce." Evo jedne porućkićice koja je juće stigla na moj mob... svidjela mi se je pa sam ju dodala na postić...e kad sam vec to spomenula trebala bi i ja malo na post(ić) bar prije neg odem na more... ali nećemo sada o tome... 
Nije me dugo bilo, znam, nisam znala što bi pisla. Ali evo da spomenem, uspijela sam sad na popravnima ispravit posluživanje, i baš sam si happy zbog toga Eh da, i moja naj frendica me ukorila da kak to da nju nisam uopće ni jednom spomenula na blogu... da to nije uredu... pa da joj se iskupim... evo... Nas dve smo naj od prvog razreda osnovne, i ne razdvojne smo, nekad imam filing da smo kao sestre... poznamo se već skoro jedanaest godina... po prirodi smo totalno razlićite kao nebo i zemlja, ali se zato i slažemo... Eto, sad ste upoznali još jednu važnu osobu u mom životu... Pussa... komajte mi... pozzz....... ali... nisam uspijela ispravit povijest, nije ni čudo kad sam slabo učila, ali dobro sad imam mjesec i pol da naućim, pa nisam valjd tolika luzerica da neću uspijet... hehe ( valjda nisam ) .... U svako doba noći ili dana, nije bitno, tu smo uvijek jedna za drugu, bilo to razgovor, savjet, zbog nekog dećka, obitelji... u svemu si uvijek pomognemo koliko je to moguće... još se nikad nismo uspijele posvađat da ne prićamo, jer smatramo da od svađe nitko ništa ne dobiva, ako se i pokaćimo malo, za nekoliko minuta zajedno se nasmijemo toj svađi jer shvatimo da nije imala smisla... zajedno smo jaće, pa recimo kad idemo u grad, odemo sa nešto sitno novaca, a doma se vratimo sa duplo i još k tome narokane... Živimo kao da nam je svaki dan posljednji...
Evo konaćno sam uspijela prokužit kako da stavim sliku na post, i vrlo se ponosim sobom... Ove slike su slikane u Njemaćkoj, bilo je prekrasno, tamo smo bili tri dana, povodom svatova... P.s. nadam se da se niste uplašili kad ste otvorili stranicu...
Zašto mi se to događa... Konaćno smo dragi i ja zaboravili na prošle događaje ( prevare) , zapravo ne da smo ih zaboravili već smo prešli preko toga i nastavili dalje našim životima. No moja prošlost se prekjućer opet pjavila, uuuu kako mi to ide na živce, i sad dok se sam sjetim, koćnice mi popušaju i dođe mi da nešto razbijem.. ( ne, nisam ja inaće takva, samo kad mi se dogode ovakve stvari) . Neznam šta da napravim, već sam sve pokušala da me taj debil iz prošlosti ostavi na miru, prvo sam pokušala na ljep naćin, nije uspijelo, pa sam pokušala na odvratan način ( svašta sam mu odbrusila) , ali ni to nije pomoglo. Mrzim svoje pogreške, a još više kad neznam kako da ih se riješim... Najveći problem je u tome što kad mi je došla poruka od toga tipa ja i dragi smo ležali zajedno, i pročitala sam ju pred njim, on kad je to vijdjeo pobijesnio je, a kako i nebi, bolje da ne napišem šta mi je poslao. Dragi je rekao da ako ga slučajno sretne u gradu da je mrtav, a znam kad on nešto kaže to i napravi... Ah a bilo je sve uredu, dok ovaj debil nije poslao poruku... uuuuu.... i potsjetio na stare rane koje su teškom mukom zarastale.... Šta da radim... Kako da ga se riješim zauvijek?!
Tak bi išla... trebali smo dragi i ja ić ovo ljeto zajedno na more... ali pojavio se problem. Njegovi dečki su također planirali ić sa njim na more, i sad jadan nezna šta da radi, kaže da najradije nebi nikud ni išo. Koja je to katastrofa, ovo nam je trebalo bit prvo zajedničko putovanje bez ikoga, samo mi ... Jadno je to ak bi išo sa mnom onda bi se dečki naljutili na njega zbog mene, ali isto tako bi se ja naljutila na njega zbog njih ako bi išo sa njima, a fora je u tome što nemožemo napravit ni neki kompromis, jer recimo njegovi dečki nevole kad sam ja s njima u društvu, jer kažu da se nemogu opustit uz mene, da imaju osječaj koda im neke stvari branim, što nije istina! I zato ni ja nebi htjela da idemo svi zajedno... i ajd sad nek neko bude pametan u ovakovoj situaciji, pa ima da skrenem, a tak sam se veselila...
Kako je jebeno vruće, za poludit, nema ni daška vjetra, nemogu vjerovat... Već dvije noći nespavam kako treba, ubija me ova sparina, nemoguće je normalno zaspat, a i kad zaspem, negdje oko dva, tri u noći, spavam svega cetri sata. Neznam više što bi od sebe. I kad radim nešta po kući poćnem se znojit ko idijot. Jel to samo meni tak il i vama... ? A kak je tek pakleno kad spavam sa dećkom u krevetu...još se on raširi po cijelom krevetu, pa noga preko kićme, lakat u glavu i tak, baš mi je super...
Eljo, evo da napišem nešto i o svom najdražem i najmilijem, jedinstvenom (malo sad uvelićavam Eto, nadam se da će sad bit happy....pusa...) dečku, bio se pobunio da kak ja to njega nikad ne spominjem na blogu, a druge cure svoje dečke stalno. Pa evo da se pohvalim da smo nas dvoje već 2 godine zajedno i jos nešta sitno, imali smo i prekida iz raloga zbog koje skoro svaka veza doživi prekid. Ali i poslje tih gluposti mi smo i dalje zajedno, i što mi je najdraže, imam osjećaj da je naša ljubav sada veća nego prije. Jer znate onu, tek kad nešto izgubiš, shvatiš koliko to stvarno voliš i koliko ti fali... e, pa ajmo to ovako reć, nama se to dogodilo i sada smo jaći... napisala bi ja još svašta, al neću se hvalit hehe...
Evo da vam kažem, nisam uspijela ispravit posluživanje, fora je u tome da sam ja naučila, ali pošto me to kopile od profesora mrzi, nije me ni htjeo pitat! Nado se da ću past godinu, pa da će me se riješit samo tako, ali ja se nedam... idem na popravni iz povjesti i posluživanja, iz matematike sam se izvukla u zadnji tren i baš sam si happy zbog toga... sam mi je bad što sad opet moram ućit, i to preko ljeta za predmet koji najviše mrzim!!! Ah, ma preprodit ću ja to, sljedeće godine ću mu bit toliko dosadna za odgovaranje da se nebude ni snašo... puss
Čvrsto vjerujem da se još nije rodio čovijek koji je znao što će i kako će mu biti u životu, što ga sve ćeka, možda je tako i bolje, jer vjerojatno bi se uplašio. Svatko u životu ima put, put za koji ne znamo kuda vodi, put sa pregršt zaustavljanja i odluka na koju stranu krenuti. I ako se odlučimo za neki put, zašto se uvijek pitamo dali smo izabrali pravu odluku? Neki ljudi cijeli život idu lakim putem, pa za teži ni neznaju, dok neki, obićni, mali ljudi cijeli život idu teškim putem, aza lakim samo maštaju. To me uvijek ražalosti. Život je teško shvatiti. Kako da i mi, mali ljudi krenemo na pravi, lakši put, ne prolazeći trnjem, tražeći sreću, koja čini i male stvari velikima. Jer ponekad je dovoljno samo malo sreće u životu koja će te učiniti ispunjenim. Kažu da u životu treba biti uporan i znati što želiš, a zapravo, oni koji to govore uopće ne shvaćaju što znaće te riječi, jer, kako biti uporan u nećemu, kad nikad ne znaš što točno zapravo želiš, i što se uopće sve skriva iza te tvoje želje... Ponekad me je strah željeti nešto, jer postoji mogućnost da se ta želja ne ostvari, ili da ne ispadne onako kako sam željela. A zapravo, u želji je sreća, naravno, ako se ona ispuni. Zapravo mislim da je ključ - željeti sreću, i sreća će ućiniti svoje, ali kako biti sigurni da ćemo ju znati zadržati...
Ej, ljudi.. znam da se već dugo nisam javljala, ali nažalost nešto se dogodilo i iz tog razloga nisam mogla koristit internet, mislim da sumnjate na šta mislim. Iskreno da vam kažem nema baš ništa previše novog, osim da sam konaćno uspijela ispraviti posluživanje, konaćno!!! Ali samo prvo polugodište i sad sljedeći tjedan moram još drugo, nadam se da ću uspijet, jer ako ne uspijem pojest ću se živa... Eh da, i u ovu subotu je bilo natjecanje VZG- a Bjelovara na kojem sam se i ja natjecala sa svojom ekipom i osvojila dva prva mjesta, što znaći dvije zlatne medalje i dva pehara... bile smo si glavne... Naše društvo je ukupno uspijelo pokupit sedam pehara, od toga dva prijelazna.
Uspijela sam naućit posluživanje i to toliko da sam bila totalno sigurna u to da ću ispravit...praktićki sam ućila tri prokleta dana, popizdila sam. I ovaj gey iz posluživanja me nije hto pitat. Na poćeku sata kaze on da ima zapisano tko treba odgovarat i proćita me, ja se javim i on šuti, reko ajd dobro. Pita on opet kao jel ima dobrovoljaca, ja se opet javim, a on me elegantno otpili. E došlo mi je da nekom razbijem zube od bijesa... u svlaćionici sam savinula nekoliko ormarića... sa naj frendicom sam se posvađala, i to sve zbog gluposti... ako me nebude htio pitat sljedeći tjedan stara je rekla da će zvat rasku da to riješi... ali nadam se da do toga neće morat doć... hehe... pusa
Evo ljudi, danas počinjem sa štrebanjem, ne baš dobrovoljno ali šta kad se mora, nadam se da ce mi uspijet i da cu sljedeći tjedan uspjet ak nist drugo ispravit bar jedan predmet... držte mi fige, jer nekak mi se neće ponavljat razred... Hm... da hehe... nadam se da neću...pusa
Znam da se dugo nisam javljala, ali šta da radim kad nisam stigla...prezauzeta sam u posljednje vrijeme... da izlazim subotama van sve dok ne ispravim, ima da poludim, tak mi se ne da učit da to nije normalno! Uostalom ni ne stignem kad dan 50% provedem kod dečka, a 50% u školi, a za to sam si velikim dijelom i sama kriva... život mi je u totalnom k...
Evo pišem iz škole, upravo sam na računalstvu i nemam pametnijeg posla nego napisati post... eto, sam da se javim, pošto već dugo nisam :-) , ćak od subote, hehe. Ajde do sljedećeg posta svima koji čitaju moj postić veliki kiss...
Ej, pa evo da ja napokon napišem nešto i o sebi.... Ja sam vam inace vrlo osjetljiva osoba, ili ti emocional girl, jako me se brzo može raspizdit, jer mi puno stvari smeta, nevolim površne i neuredne osobe, stvari većinom shvaćam ozbiljno. Inaće sam niska (165) , plava, imam smeđe oči... Idem u hoteljersku školu, koju jako mrzim, al nećemo sad o tome... Slušam većinom stranu glazbu, ali pošto mi dečko sluša narodno slušam i to. Najvažniji ljudi u životu su mi sesta, mama, dečko, i prijatelji, da ostanem bez samo jednog od toga mislim da bi mi se svijet srušio. A kao što sam već naznaćila, najdraža životinja mi je tigar ( i mačke općenito) , a najdraže boje su mi plava i crna... Neznam, mislim da je to odprilike to, iako sam sigurna da sam još puno toga izostavila...al ovo je za sad dosta...kiss
Netko je rekao " Ljubav je sve ono što se događa između dva bića koja se vole" . Ljubav... Što je to ljubav? Da ponovim? To nije potrebno. Voljeti, ljubiti i zbog toga stradati. Kroz vječnost željet nešto, a dobiti samo čežnju. Noć je za ljubav stvorena. Rastanak... misli upućene njemu. Rastati se bez i jedne ljepe rijeći u noći, ne vidjeti jedno drugo. Volim, a ne znam voljeti. Patim, ada nitko nezna. Ne plaši se... Volim te... Nitko mi neće moći ukrasti te rijeći, jedine dvije riječi: " Volim te" . Voljela sam ga previše i voljet cu ga do smrti. Ne, to je suviše drsko za ljubav. Ljubav treba shvatiti, razumijeti... Ljubav oplemenjuje čovijeka. Voljeti, živjeti i imati- to je život!
TIGAR